Ovdje i sada = jedina vječnost
Da bi život živjeli potrebno je živjeti u sadašnjosti jer je prošlost pretrpana sa svime i svačim, a budućnost prazna. Niti jedna od njih čovjeku ne nudi mogućnost samoostvarenja – mogućnost bivanja. Bijeg od sadašnjosti liši čovjeka od bilo koje odgovornosti i sputava ga od bilo kakva djelovanja u sadašnjosti. Tu i tamo kratki izleti u prošlost ili budućnost dobro dođu, ali stvarno kratko, da kojim slučajem njihova stvarnost ne bi postala čovjekova. Sadašnjost je čovjeku najpotrebnija stvarnost. Ljudska djelovanja u njoj su stvarna, kao i posljedice tih djelovanja. U njoj čovjek može uistinu biti velik. Naravno, ako to želi. Može uvidjeti da je puno važnije pokušati pomoći drugima od saznanja da je to učinio. U takvom trenutku osjećaj samodopadnosti je nebitan od činjenice da je nečiji život postao bolji. Bitno je pokušati jer i mala djela mogu kod nekoga izazvati snažne promjene. Ljubaznost, na primjer, nekome daje utjehu ili hrabrost, a ljubav zaštitničku snagu. Možda se usput izgovore i neke riječi koje su se trebale čuti. Nebitno je hoće li se to ikada saznati, bitno je pokušati. Djelovati ovdje i sada. Bivanjem u sadašnjosti čovjek piše novu prošlost i stvara novu budućnost.
U toj sadašnjosti čvrsto se ugnijezdila grafičarka Ana Naletilić. Njezini crteži i tekstovi predstavljaju svojevrsne filtere svakodnevnih promišljanja i djelovanja. Svjesna je da do smisla života moguće doći jedino djelovanjem u trenutku, bivanjem u njemu. Zbirom svih tih proživljenih trenutaka moguće je doći do kraja, do smrti, s osmjehom na licu. Prihvatiti je kao dio naših kratkih života. Iz tih razloga Ana svoje crteže i tekstove dematerijalizira i postavlja ih u mračni prostor i čini ih vidljivim uz pomoć žižaka svjetlosti. Na simboličan način daje im život. Anina djela žive dok žišci svjetlosti postoje. Gurnula ih je u novu dimenziju – dala im je prolaznost.
Sa smislenim kratkim porukama i neobičnim prikazima ljudskoga lika te s tamom u koju su djela uronjena i žišcima svjetlosti koji ih čine živima/vidljivima gura svakog motritelja u sadašnjost i poručuje im: Bivanjem u sadašnjosti, ovdje i sada, ostvaruje se vječnost.
Josip Mijić
