Čovjeka treba spašavati

Kroz animaciju i digitalni print izložba Ane Naletilić predstavlja širok raspon profiliranih filozofskih pitanja o suočavanju s apsurdom, postojanjem uvjetovanim onim čime smo prisiljeni živjeti, organizacijom u vremenskom diskursu pa do tema socijalne antropologije i psihologije. Autorica izravno nameće pitanje o upotrebljenoj poruci, pisanom tekstu* o ljudskim  željama i težnjama, relativiziranju ljubavi, mizantropiji i dualnosti. Transparentnim crnim i bijelim nizovima upozorava na zbunjenost, neshvaćenost, otuđenje i zanemarivanje pojedinca te njegovog mentalnog stanja u svijetu u kojem živimo. Kratkotrajnu autorizaciju autohtonog kulturnog bogatstva kontrolirano osvježava implementacijom novih modela, teškom cirkulacijom u završnim pokretima slobodnih perspektiva. U razumnoj izmjeni izrezanih oblika  čovjek se nameće kao središnji motiv vizualne percepcije;  pojednostavljen u sporoj reakciji  i ukorijenjen ostatcima plemenske kulture i starog balkanskog folklora*. Kartonizirani stil centralizira temu maski tužnih lica i gotovo defenzivne pokrete ruku u iščekivanju pravog pokretača. Sinkronizacija kemije utječe na kontakt do sljedeće početne točke gdje nastaju poveznice duhovnih kanala; vjerovanje da je čovjek više od onoga što može spoznati o sebi.  Predstavljeni printevi i animacija podsjetnik su na objekt moralnog imperativa koji proizlazi iz duboke empatije.

*autorica preuzima dio teksta iz pjesme Seksi Šaman autora Machina

*prevedeno iz prepiske Jonathana Aylinga a.k.a. Chai Tanya

Ana Filipović