Tranzicija u crnom
Srećko Babić
Predstavljanjem u trima sferama stvaralaštva Babić nas vodi kroz crtež, grafiku i animaciju inspirirane temama filozofije egzistencijalizma. U grafičkim djelima fokus je obilježen simbolom smjele akcentno crvene boje kojom naglašava prizore Kristove muke. Oprizorena deformacija anatomije pridobiva novu plošnu dimenziju kroz zakrivljenost virtualne multiplikacije otiska u kojem konturna bijela linija razgraničava plastiku. Ovdje se vidi i izuzetno dobra snalažljivost i vladanje grafičkim tehnikama. Sustavno ponavljanje otiska različitim intenzitetom i varijacijom kolora te premještanjem položaja organičkih oblika autor osigurava dinamiku u prizoru. Intrigantna futuristička stvorenja prikazana na crtežima pozivaju na promišljanje o otuđenosti bića. Aktivacija zatvorenog prostora u kompoziciji, rezanje kadra (zoom) igra dramatičnu ulogu u predstavljanju osjećaja ugroženosti i želje za komunikacijom. Raznolikost linija stvara ornamentalnu dimenzioniranu sliku skulpturalnog karaktera. Ovi crteži sadrže nepretencioznu dekorativnu notu. Na drugim su pak crtežima prikazane mračne i guste plohe rastegnutih razmjera u stilu “nasilja nad ljepotom”. Izložene animacije djeluju dosta inovativno te svojim pulsirajućim karakterom pobuđuju zanimanje suvremenog čovjeka. Babić se ovdje referira na vezu religije, filozofije i umjetnosti; pokušaju da se pronikne u tajne razdvajanja tijela od duhovne strane čovjeka. Prizori su sirovi i brutalni, ali upravo je to način na koji se gledatelja poziva na prisan dijalog sa temom.
Ana Naletilić
Karakteristična crna boja Anu Naletilić stavlja u kontekst s dvoje navedenih autora, a ipak je njezin pristup radu znatno različit jer se ovdje uz grafičko radi o konceptualnom načinu izražavanja.
Likovni pristup na prvi pogled djeluje dosta jednostavno i zasniva se na čistom kontrastu crne i bijele i izrazito je transparentan. Proces mišljenja implementiran je izravno tekstualnom porukom oku ugodnim fontom. Pridruženi crtani prizori deformiranih ljudskih figura odlično dočaravaju atmosferu i ambijent iz kojeg nastaje određena poruka, pa i samu bit ljudske prirode. Osim što postoje u opipljivom obliku, ova djela uvelike egzistiraju u imaginarnom kontekstu, zapravo se krajnje realiziraju u kontaktu s promatračem. Ona mu nude široku strukturu misaonih igrica ali i poistovjećivanje s autoricom i određenom situacijom; međuljudskim odnosima, moralnim pitanjima, idealiziranju odnosa. Na harmoničan i poetičan način autorica se bavi dubokim filozofsko-antropološkim temama. Ovakav način istraživanja ubrzano razvija umjetničku svijest. Tekst pruža višeznačne definicije i ne mora nužno biti zaključna informacija; on je zapravo zrela potraga za odgovorom i slobodom, i direktno govori sam za sebe.
Andrea Pervan
Minimalnim izražajnim sredstvima Andrea Pervan kreće se kroz proces automatiziranih do tehnički razrađenih likovnih odnosa, odnosno introvercijom tih odnosa, ovisno o stanju artističkog nagona. Kreativnim pristupom grafičkim disciplinama ostvaruje spontane i promišljene oblike koji se otvaraju u delikatnu entropijsku kompoziciju temeljenu na linijama i plohama. Sloboda se ogleda u znakovitim i iscrpnim linijama u intimnom međuprostoru koji je nerijetko faktor iznenađenja i za samu autoricu. Kontrast ploha oprizoren je na nekoliko razina: slaganjem geometrijskih i organičkih oblika, uglačanom i zgužvanom virtualnom teksturom i prozračnom gradacijom od svijetlih do tamnih tonova. Kontrastnim povezivanjem perpetična radnja odvija se u središtu kompozicije koju u konačnici dovršava mekanim točkama. Svjetlost keramičke olovke igra ključnu ulogu u gradnji volumena (ribe) – oblika koji je podređen kvaliteti likovne igre pa je krajnji vizualni dojam otisak postojanja usijane površine. Fini prijelazi među figurama strogo su kompletirani u složenu ali minimalističku likovnu paradigmu.
Progres u radu manifestira varijacijama u implementaciji negativa koji definiraju plutajuće oblike koji nisu vezani za površinu, izuzetno crnom rupom koja predstavlja krajnost u odnosima. U misaonom kontekstu radi se o kompleksnosti ljudskog stvorenja: promjenjivosti i prolaznosti, a s druge strane vječnosti i transformaciji duše i svijesti.
Ana Brkić
